.................WUSH.................

12.02.2007., ponedjeljak

Ronaldinho: Touch of Gold

- 21:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 21:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.02.2007., utorak

FC Barcelona - ponos Katalonaca Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće Hans Gamper i njegovo društvo svoje su slobodno vrijeme u Barceloni koristili za uživanje u nekakvoj igr(arij)i po imenu nogomet. Samo dva-tri desetljeća kasnije isti taj klub i isti taj nogomet postali su jednim od simbola cijele Katalonije te njenog često reakcionarnog nacionalizma Od tog razdoblja, pa sve do današnjih dana, 105 godina nakon što je spomenuti Gamper tražeći suigrače dao oglas u lokalne sportske novine, samo se nekolicina klubova u svijetu može mjeriti s popularnošću, trofejima i bogatstvom nogometnog kluba Barcelone... Značaj Barce u lokalnim okvirima umnogome određuje antagonizam između španjolske prijestolnice Madrida i Barcelone kao središta Katalonije, regije u kojoj težnje za nacionalnom suverenošću i danas postoje. Derbiji između Reala i Barcelone predstavljaju vjerojatno najpoznatije rivalstvo u svijetu sporta. Poput 'kraljevskog kluba', Barca si osim vlastitog igračkog pogona može priuštiti kupovinu onog najboljeg što je ostatak nogometnog svijeta proizveo. Crveno-plavi dres danas nose klase poput Ronaldinha, Deca, Eto'a, Xavija... Još donedavno heroji Nou Campa bili su Patrick Kluivert, Edgar Davids, Luis Enrique, a još prije Ronaldo, Luis Figo, Romario, Hristo Stoičkov, Diego Maradona... Mogli bismo tako do sutra. Slično je i s trofejima: 17 državnih prvenstava, 24 kupa i okruglih deset europskih naslova učinili bi 'blaugranase' neprikosnovenim vladarima u skoro svim zemljama Starog Kontinenta, ali ne i u Španjolskoj gdje epitet 'kraljevski' ipak uživa Real Madrid. Tko može zaustaviti Ronaldinha i Barcelonu? Iako je još od 20-ih godina prošlog stoljeća Barcelona napredovala do statusa ponajbolje nogometne momčadi na Pirinejskom poluotoku, nestabilna politička situacija u zemlji odrazila se i u sportu. Godine 1925. navijači 'katalonskog ponosa' izviždali su prije utakmice španjolsku himnu. Zaradili su tromjesečnu suspenziju tadašnjeg klupskog stadiona Les Corts, a predsjednik i osnivač kluba Hans Gamper morao je dati ostavku. Politički nemiri u idućem desetljeću osjetno su unazadili klub. U Španjolskom građanskom ratu vojnici kasnijeg diktatora Franca ubili su Barcinog predsjednika Josepa Sunola, a nedugo zatim u klupskim je prostorijama eksplodirala bomba, prouzročivši veliku štetu. Ime im je također mijenjano – Futbol Club Barcelona profašističkom režimu nije zvučao dovoljno 'španjolski' pa je preimenovan u Club de Futbol Barcelona. Povratak na staro dogodio se tek 1973, dvije godine prije Francove smrti. Johan Cruyff DOLAZAK NIZOZEMSKE KOLONIJE Što se sportskih uspjeha tiče, drugom 'zlatnom erom' u klupskoj povijesti smatra se razdoblje ranih 90-ih kada su u vitrine sletjela čak četiri domaća prvenstva zaredom (91-94). Općenito, bilo je to vrijeme u kojem su u povijesti 'katalonskog ponosa' neizbrisiv trag ostavili Nizozemci. Johan Cruyff, slavni loptač iz 70-ih, kao trener učinio je Barcelonu bastionom 'totalnog nogometa'. S genijalcima poput Romarija i Stoičkova uspio je stvoriti momčad za čijom igrom i danas tuguju mrzitelji moderne, 'fizikalno-destruktivne' trenerske filozofije. U tom razdoblju (1992.) osvojena je jedina Barcelonina Liga prvaka. Strijelac pobjedonosnog gola protiv Sampdorije na Wembleyju bio je upravo jedan od nizozemskih 'kolonizatora' - Ronald Koeman. Diego Armando Maradona Kraj Cruyffove generacije naznačio je fijasko u finalu istog natjecanja 1994, kada ih je sa 4:0 demolirao Milan, za kojeg je tada igrao i naš Zvonimir Boban. Cruyffa je krajem 90-ih naslijedio sunarodnjak Louis van Gaal te osvojio predzadnja dva španjolska naslova za 'blaugranase'. Posljednji je djelo još jednog Nizozemca - Franka Rijkaarda. Sredinom 90-ih na Nou Camp je istrčavao i naš 'žuti Maradona' Robert Prosinečki, koji je nakon briljantne karijere u Crvenoj zvezdi zaslužio čast biti jedan od rijetkih nogometnih velikana koji je odjenuo dres i Barcelone i Real Madrida. Hristo Stoičkov obilježio je Barceloninu povijest KLUB S VLASTITIM MUZEJOM FC Barcelona je zapravo najistaknutiji član istoimenog sportskog društva koje uz nogomet uključuje i košarkašku, rukometnu, atletsku te hokejske i ine sekcije... Nedaleko od njenog svjetski poznatog stadionskog bisera Nou Campa (90.000 mjesta) nalazi se La Masia, postrojenje čija je glavna zgrada podignuta još 1702. godine, a prije nekoliko desetljeća pretvorena je u sportsku akademiju. U njoj žive i razvijaju se mladi sportaši koji su u Barcelonu stigli iz ostatka Španjolske i svijeta. Guardiola, Amor, De la Pena ili Xavi samo su neka od imena koja su prošla kroz ovu akademiju. Veličina i društveni značaj Barcelone očituje se i u podatku da klub ima svoj nogometni muzej koji godišnje, navodno, posjećuje preko milijun gostiju. Osim prebogate klupske i svjetske nogometne povijesti, u njemu se čuvaju djela velikana umjetnosti poput Dalija, Segrellesa, Miroa... Romario Rezultatska kriza u tekućem tisućljeću još uvijek peče fanove katalonskog kolektiva. Na trofej se čekalo punih - šest godina. Trener je ponovno Nizozemac – Frank Rijkaard, a travnjakom opet jurcaju momci sposobni za 'nogometnu poeziju'. Jedan od njih, Ronaldinho, istinski je nogometni wizard koji nam iz utakmice u utakmicu isporučuje neviđene poteze. Iako su rano ispali iz domaćeg kupa i Lige prvaka, naslov prvaka nakon šest godina izmamio je 200.000 ljudi na La Ramblu... A iza Barce ostao je i madridski Real.

- 23:25 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.